toystory

utorak, 23.08.2011.

O Kinder Jajima ili Kako Jednostavno Obolit na Mozak

6.5. 2011. – kinder jaje 6.50 kn

- Joj, ja sam imala kornjačice i hippose.
-Sjećaš li se safari mikijevaca i Pink Pantera?
-Ajmeee, to su bili dani. Igračke su onda imale dušu, danas sve neke gluposti unutra.
-Aha, ja sam nekidan kupio zbog nostalgije pa dobio unutra neko kartonsko sranje.

svima srcu prirasle kornjače

I, onda osjetite potrebu kako je vrijeme da krenete nabavljati te male užasne sitnice. Počinjete s malom količinom, čisto zbog nostalgičnih poriva. Potom dobijete od prijatelja na poklon neke stare figure za koje vas vežu lijepa sjećanja pa i sami počmete surfati netom ne bi li na aukcijama ili forumima pronašli još toga. Sve vam se čini jako jednostavno i zabavno. Imate kutiju za cipele tih sitnih stvarčica pa se ne bojite da bi se tim mogli zakopati. Ponekad si kupite i koje jaje iako ste odavno zaključili da danas proizvode bezveznoće i da rijetko kad ispadnu neke super serije kao sto su štrumpfovi, kung fu panda i sl. Pronađete i katalog sa svim serijama ikad, pa pronađete preko fejsa puno kolekcionara koji su od svojih kuća napravili kićeraje strpavši to „seljačija“ šarenilo od plastike iza staklenih ploča.

tone i tone mini polica i puno živaca za čišćenje prašine

Vaša je kuća odjednom obložena okvirima koji nalikuju „po potrebi razbij staklo“. Povraća vam se od tog interijera, ali si ne možete pomoći jer ste izabrali biti kolekcionar kinder igračaka. Ono što ne može stati na police trpate u male sortirne najlonske vrečice sa zatvaračem. Imate toga na tone, više se ne snalazite i sve bi najrađe poslali u tri srprajza.

Potom na raznim forumima uočavate hrpetine mladih mama koje se zbog čamljenja na porodiljnom dopustu odlučuju zajebavati sa kinder igračkama i slanjem paketića.

napokon otkrivena misterija zašto mlade mame obožavaju ...

Mlade mame odlaze na poštu po najgoroj vrućini kako bi poslale drugoj mami, faking, dvije figurice za razmjenu. Kako bi sve izgledalo ružičasto sve svoje riječi pretvaraju u umanjenice pa sakupljanje kinder igračaka zvuči ovako;

-Imaš li ti duplića? Treba mi slonić sa kišobrančićem?
-Imam ga, a jel bi ti meni mogla dati patkicu s balončićima na potočiću uz kamenčić? Usput pogledaj moje faliće!

Pomalo se povlačite od takve „ružičastohellokitty“ komunikacije jer ste se izgubili u vlastitim riječima i kolekciji. Nema šanse da sad još pratite kome treba što poslati, pogotovo kad stampedo pitanja navali na vas i svi žele razmjenu duplih odjednom.

čisto ludilo od sortiranja

Saznajete da najizdržljiviji manijaci čak odlaze u inozemstvo na velike sajmove gdje se isključivo razmjenjuju „duplići“ i kupuju „falići“. Razmjenjuje se i ambalaža i paprići serija i sve na čemu piše prokleti surprise. Sve se više bojite. Jednostavno nemate vremena za taj biznis. Vrlo dobro znate da kad se popune razne serije tj. cijeli kompleti figura da vrijede dosta novca, ali vama to i tako ne znači puno jer niste osoba koja bi bilo što od kolekcije prodavala. Saznajte da neki imaju i po nekoliko duplih kolekcija i čekaju da prođe 20 godina kako bi sve rasprodali.

sortiranje, do stropa, u pregradne kutijice i plastične vrečice sa zatvaračem

Tješite se da ste usputni kolekcionar kinder jaja sve do trenutka kada na buvljaku naletite na punu najlonsku vreću djelova i figura iz osamdesetih godina. Tada sve pada u vodu, sjedate za kompjuter i kao najveći psihopat istražujete kamo što pripada.